Slučaj Medački Džep: MKSJ bi bio pravedniji
13. 4. 2010.Mario Mažić je u uvodnom izlaganju naglasio kako je ovaj skup organiziran da se čuje glas žrtava, nakon presude Vrhovnog suda RH Rahimu Ademiju i Mirku Norcu za zločine počinjene u Medačkom Džepu, za koju je rekao da je ona prije pravosudni skandal, nego presuda jednog ozbiljnog i vjerodostojnog suda te kako bi zasigurno presuda bila pravednija da je slučaj ostao u Haagu. Mažić je rekao i kako je besmisleno kao olakotnu okolnost navesti vojnu opravdanost akcije, jer pokolj civila ne može biti vojno niti bilo kako drugačije opravdan.
Dragan D. Pjevač govorio je o ubojstvu njegove majke Boje, koja je nađena s tri odrezana prsta na desnoj ruci. Također je izrazio nezadovoljstvo presudom VSRH, a kao osnovni problem je istaknuo da je Sud uzeo u obzir olakotne okolnosti poput domovinskog zanosa, a nije, u dovoljnoj mjeri obratio pažnju na patnju žrtava i činjenicu da Norac nije pokazao kajanje.
Stevo Jović je svjedočio o svom ranjavanju te kratko o ubojstvu supruge Anđelije, koja je mučena, ubijena i bačena u septičku jamu u kojoj je i pronađena 2000. godine. Oprostite, ja ne volim o tome govoriti – rekao je Jović, zadržavajući se uglavnom na općoj situaciji u Divoselu rujna '93.
Srđan Dvornik je napomenuo kako mu se čini posebno problematičnom činjenica da je Rahim Ademi oslobođen svih optužbi, iako je ostao na funkciji cijelo vrijeme trajanja akcije. Zašto nije prijavio događaje odmah ili dao ostavku iz protesta? – zapitao se Dvornik.
Kao glavni zaključci skupa istaknuti su, s jedne strane, osuda lošeg procesuiranja zločina počinjenih u Medačkom Džepu, a s druge strane potreba daljnjeg procesuiranja odgovornih, u prvom redu Željka Sačića i Davora Domazeta Loše. Istaknuto je i kako je važna nedvosmislena osuda počinjenih zločina od strane institucija RH. Iz Inicijative mladih za ljudska prava najavili su zakonodavnu inicijativu koja smjera onemogućavanju pomilovanja osoba osuđenih za ratne zločine.
